Svibanj se nastavlja izazovima. Premda sam precijenila svoje mogućnosti i na nekoliko dana morala ostati u postelji, nastavljam s pripremama novog susreta. Bit će to još jedna afrička priča. Priča o tome kako nastaje škola. A ona se stvara razred po razred poput sača u košnicama. Zuje djevojčice i dječaci poput pčela, veselo dočekujući onoga koji ih svojim dolaskom uvijek obraduje. Prijatelj Zoran Jagec putuje siromašnim krajevima Azije i Afrike, pomažući da tamošnja djeca dobiju barem stol za koji će sjesti, stolac za svoja mala koščata tijela s kojeg će upijati nova znanja i spoznaje. Možete samo zamisliti kakva je to škola kad ni krova nema. A onda dođe Zoran i udruga Class by class i školi na dar podignu ni manje ni više nego krov! Bilo je to, doduše, na Dalekom istoku u Kambodži, o čemu ćemo nekom drugom zgodom.

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *